The Kills
Blood Pressures
(Domino)
Čak i kad bi Blood Pressures bio lošiji od prethodna tri, redom briljantna albuma, The Kills se više ne moraju brinuti za reklamu i mučiti muku kako se izboriti za promocijuu medijima koji se ne bave samo glazbom. Naime, od posljednjeg djela Midnight Boom iz 2008. za članove zanimljivog dueta dogodile su se uzbudljivo poslovno/privatne stvari. Prostor na novinskim stranicama gitarist/pjevač Jamie Hince osigurao je vezom s uvijek problematičnom i paparazzima uvijek “podatnom” Kate Moss, a pjevačica Alison Mosshart dosta je pažnje privukla pridruživanjem supergrupi The Dead Weather okupljenoj oko indie superstara Jacka Whitea.
Izgledalo je poslije te 2008., nakon raspuštanja Whiteovih The White Stripes i dva albuma The Dead Weather da je Mosshart pronašla trajno rješenje, no Blood Pressure demantira te mogućnosti. The Kills su zadržali stari recept lo-fi zvuka, nemarne odvrnute gitare koja udara u strune jednostavnog garažnog rocka, s tim da za razliku od posljednja albuma ovdje podloga nisu ritam mašine. Iako su na posljednjih 11 pjesama nešto mekši, ne bi bilo daleko od istine da se kaže kako je novi uradak povratak korijenima s prvog albuma Keep On Your Mean Side kad ih se uspoređivalo upravo s White Stripesima.
Kills više nisu tako naoštreni, furiozni, i primitivni u dobrom smislu te riječi, Blood Pressures donosi nešto blaže tonove, ali to je na neki način nadoknađeno raznovrsnošću. The Kills su nekad bili jedan od najuzbudljivijih bendova na svijetu, par godina kasnije teško je tvrditi isto, no dok je Hinceovo sviranje gitare i dalje svježe, glas Alison Mosshard neurotičan i emotivan u isto vrijeme, a melodije ostaju u glavi, ovaj duo je i dalje daleko iznad ugodnog manirizma.
