Tko je John Paul Keith? Vele da je više od desetljeća proveo u nekoj vrsti dobrovoljnog glazbenog egzila. Rođen u Knoxvilleu (TN), skitao se i sviruckao po New Yorku, Nashvilleu i Birminghamu (AL), a tmurnu osobnu rokersku odiseju slučajno je priveo relativno sretnom kraju kada se 2005. godine usidrio u Memphisu, nakon što je već odlučio poslati cijelu stvar k vragu.

Među iskrenim americana entuzijastima The Band of Heathens već su neko vrijeme na glasu kao provjereno ime, odmah po objavljivanju istoimenog studijskog debija 2008. godine, onima koji su ga slušali, bilo je jasno da se radi o ozbiljnom i zrelom rokenrol bendu, a izlazak njihova posljednjeg albuma “Sunday Morning Record” u istim je krugovima dočekan s ponešto strepnje.

˝Welcome to the desert/ it’s becoming increasingly more expensive˝ veli Howe Gelb na početku pjesme ˝Vortexas˝, prve stvari na njegovom novom albumu ˝The Coincindentalist˝. Kome je točno ova dobrodošlica namijenjena nije sasvim jasno, ali izgleda kao da ju je Gelb u prvom redu namijenio samome sebi.

Tony Joe White danas je čovjek u lijepim godinama; ne tako davno ugazio je u osmo desetljeće života. Jednog dana, kada svi računi budu bili podmireni, vjerojatno će ga se, sasvim nepravedno, u prvom redu pamtiti kao lika koji je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća albumom “Black and White” – točnije, hitom “Polk Salad Annie”- utemeljio žanr koji od tada nosi ime “swamp rock”.

˝Ne mogu se sjetiti niti ono malo dobrih dana iz vremena kada sam svirao u Drive-By Truckersima˝, rekao je prije nekoliko mjeseci Jason Isbell novinaru New York Timesa u intervjuu koji je objavljen povodom izlaska njegova posljednjeg albuma. Isbell je bend u kojem je ostavio neizbrisiv trag  – što najviše vrijedi za Isbellove dvije pjesme s albuma ˝Decoration Day˝ – napustio 2007. godine zbog problema s alkoholom i katastrofalnog odnosa s Pattersonom Hoodom i Mikeom Cooleyjem.

Ry Cooder u zadnje je vrijeme prilično vrijedan. Samo u posljednje dvije godine objavio je dva sjajna albuma (˝Pull Up Some Dust and Sit Down¨ i ˝Election Special¨) koja su iznimno kritički i eksplicitno tematizirala američku političku svakodnevicu. Ove godine na red je došlo došlo objavljivanje live albuma – tek drugog u dugoj i plodnoj Cooderovoj karijeri.

Nisam siguran postoji li u opusu Guya Clarka – koji obuhvaća petnaestak studijskih albuma – jedna jedina loša pjesma. Bez pretjerivanja, sve što je napisao u najgorem je slučaju tek solidno. U pravu je bio onaj netko tko je napisao da Clark ne piše svoje pjesme u uobičajenom smislu riječi, već ih, poput kakvog posvećenog stolara, teše.

Dvojica veterana dosljedno privržena tradiciji u svim fazama vlastitih karijera, Ben Harper i Charlie Musselwhite, mjestimično surađuju već dugi niz godina, ali je ove godine objavljeni album ˝Get Up!˝ prvo izdanje na koje su stavili zajednički potpis.

Shine! Shine! Shine!˝, treći album riječkih My Buddy Moose, službeno je objavljen – iako bi možda prikladnije bilo napisati objavljivan – prije nešto više od mjesec dana, najprije na internetu, a zatim na vinilu i CD-u. Ipak, cijela priča nekako je privedena kraju na najbolji mogući način – dvjema svirkama u Srbiji i fenomenalnim zagrebačkim koncertom u prepunom Vintage Industrial Baru.