Znam da je iracionalno, da je pitanju deset albuma, da je prošlo više od dvadeset godina od izlaska eponimnog, plavog albuma, ali Rivers Cuomo će za mene uvijek imati dvadeset i kusur godina, a Weezer će uvijek stvarati muziku za adolescente, nezrele post-adolescente te ljude koji su zapeli u adolescentskom limbu.
The Wytches – All Your Happy Life
The Wytches su se već sa svojim debitantskim albumom, “Annabel Dream Reader“ (2014.), etablirali kao jedan od zanimljivijih bendova garažne tj. psihodelične surf tj. mračnjačke provenijencije. Mračni surf rifovi, frenetične vokalne linije, angstom natopljeni tekstovi i nevjerojatna količina bijesa označili su ih kao jedne od boljih, mladih engleskih bendova.
The Growlers – City Club
Kada prvi put čujete ime nekog benda na neki način odmah čujete i muziku kakvu pretpostavljate da sviraju. The Growlers. To može značiti (minimalno) tri stvari. Prvo, oni koji reže. Drugo, malena santa leda. Treće, posebna vrsta boce za pivo. Prva mogućnost znači da je u pitanju kakav garažni ili punk bend. Drugo nema pretjerano smisla. Treće opet ima smisla ako je u pitanju garažni ili punk bend.
Bubblegum – Gentle Hearts
Dobra je godina za regionalnu glazbenu scenu. Repetitorov “Gde ćeš?“ i “Tišina“ Sare Renar tek što nisu izašli, a već smo odslušali albume Valentina Boškovića, Moskau, Baden-Baden te singlove ovogodišnjih pobjednika Demofesta, Seine i njihovog drugara, Denisa Kataneca. Jedan od najproduktivnijih aktera, da ne kažem jedan od protagonista ove nove scene svakako je mladi Ivan Grobenski.
Moskau – Live at Vintage Industrial Bar
Objaviti live album poprilično je ambiciozna stvar. Moskau možda postoji već šest godina, ali tek su se prošle godine počeli profilirati u ovo što jesu danas: glazbeno-performativni kolektiv koji zapravo više naginje karnevalu i čiji su zloslutni, bučni i odlično osmišljeni nastupi zaista impresivni. Iza sebe imaju četiri izdanja, četiri EP-a i dva LP-a; svakim izdanjem sve su ambiciozniji, sve ozbiljniji sastav.
Klinika Denisa Kataneca – Nikta Zorja
Ne znam postoji li izvođač koji se više suočavao s cinizmom i neshvaćanjem, ne onim verterovskim, Weltschmerzom natopljenim neshvaćanjem, već idiotskim i krajnje ignorantnim neshvaćanjem, od Denisa Kataneca. Možda Vlasta Popić koja se fenomenalnim albumom “Kvadrat” riješila moronskih etiketa Repetitor cover benda.
Repetitor – Gde ćeš
Repetitor je od samih početaka pratio glas kako će postati emblematski bend generacije Y. Bend nastaje krajem 2005. u Beogradu, a osnuju ga Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović. Tek nakon nekoliko mjeseci proba (početkom 2006.) bilježe nekoliko zapaženijih nastupa.
Moskau – Gospel Machine
Kad su Moskau najavili “Gospel Machine“, album obrada američkih gospel i spiritualnih pjesama, internetski su portali pisali o naglom zaokretu benda po pitanju glazbenog izričaja. Iskreno ne vidim zašto je to doživljeno kao zaokret kad se njihov izričaj na glazbenom i pogotovo tekstualnom planu već neko vrijeme bazira na bluzu ili barem interpretaciji bluza.
The Thermals – We Disappear
Pomalo mi je teško osvijestiti činjenicu da je prošlo gotovo sedam godina otkako sam u zagrebačkom KSET-u po prvi puta svjedočio nastupu genijalnih Thermalsa. Bio sam golobradi momak koji je oduševljeno skakao i prolijevao pivo po sebi i drugima dok je bend “prašio“ svoje jednostavne, nevjerojatno zarazne pop punk kompozicije koje je obilježavala fuzzy gitara i blago nazalni vokal Hutcha Harrisa koji je više deklarirao nego li je pjevao.
Ty Segall – Emotional Mugger
Petnaestak albuma (ne računajući EP-e i live izdanja), makar neki od njih bili kolaboracije, u manje od deset godina je pothvat gotovo pa titanskih proporcija, ali kad je Ty Segall u pitanju to nekako ispada kao nešto na što smo navikli pa razmaženo izjavimo kako je 2015. izdao samo jedan LP (drugi album benda Fuzz) i to samo ako izuzmemo reizdanje (s nekoliko novih pjesama) albuma obrada Marca Bolana tj. T.Rexa zvan “Ty Rex”.