Ne sjećam se točno koje je to godine bilo, ali sjećam se da je svirka bila u Spunku. Punčke i Žen su nastupale i moram priznati da su mi, zanemarimo li šlampavost i tremu, Punčke ostale u zaista dobrom sjećanju; imao sam osjećaj da će bend definitivno nešto od sebe napraviti.
DIIV – Is the Is Are
Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV…
Explosions in the Sky – The Wilderness
Prošlo je pola desetljeća otkako je teksaški post-rock sastav Explosions in the Sky (koji sebe zapravo smatra samo rock sastavom) objavio nešto što nije soundtrack. Prijašnji album, “Take Care, Take Care, Take Care”, bio je njihov najmanje inventivan uradak.
Massive Attack – Ritual Spirit EP
Jeziva je pomisao kako se Massive Attacku bliži trideseta godišnjica glazbenog djelovanja. Kasne osamdesete, Manchester je u svom zenitu, Britpop tek što nije obuzeo Otok kao svojevrsni odgovor na američki grunge i alt-rock, a negdje na jugozapadu Engleske, točnije u Bristolu, skupina DJ-a znana kao the Wild Bunch radi na nečemu što nema veze ni s čim od maloprije spomenutog.
Baden-Baden – La Drogue
Tri godine je previše diskografske pauze za mladi bend čiji je prvi EP (i jedini objavljeni materijal) pokupio same pohvale i čiji u live nastupi bili predmeti lauda. Baden-Baden, bend koji je manje ili više bio nasljednik zagrebačkih underground prvoboraca sredine prošlog desetljeća (barem po pitanju kulerstva, ako ne zbog glazbenog izričaja), Heroine, bili su glavni piromani zagrebačke nove scene.
Savages – Adore Life
Oko Savages se od samih početaka dizao hype. Nije u pitanju bio samo “Silence Yourself”, debitantski album koji je s razlogom pobrao laude i dosta često titulu najboljeg debitantskog albuma godine, meni osobno u top deset debitantskih albuma u zadnjih deset-petnaest godina. U pitanju je bio i stav benda.
Fuzz – II
Neobično je kad Ty Segall ne izbaci barem dva glazbena izdanja unutar godinu dana. Početkom 2015. izbacio je meki, blago psihodelični EP, “Mr. Face” pa nije bilo preveliko iznenađenje kad se pročulo da će Fuzz, žestoki psihodelični garažni rock sastav koji su osnovali gitarist Charlie Mootheart i Ty (na basu je ovaj put Chad Ubovich iz Meatbodiesa) izbaciti drugi album.
Wavves – V
Nathan Williams koji stoji iza imena Wavves već je ranije ove godine objavio album u suradnji s još jednim pretendentom na tron suvremenog indie rocka, Dylanom Baldijem iz Cloud Nothings. “No Life for Me” bila je nesavršena, pomalo kontradiktorna cjelina koja je imala četiri-pet briljantnih kompozicija koje su cijelu ploču spasile da ne bude osrednja.
Partibrejkers – Sirotinjsko carstvo
Kada nazivi albuma odjednom počnu biti loše igre riječima koje više priliče glazbenim abominacijama poput Dubioze Kolektiva možda je vrijeme da se gitare stave u futrolu, a mikrofon iskopča. Partibrejkersima je uvijek išlo nekoliko stvari, skladanje dobrih blues rock kompozicija i pisanje parolaških stihova s uličnjačkim predznakom.
Viet Cong – Viet Cong
Čini se da odlični post-punk sastavi uvijek imaju politički sumnjiva imena, Joy Division, Gang of Four, a danas je tu i kanadski Viet Cong iz Calgaryja, bend koji je nedavno svirao u Zagrebu (Močvara krajem kolovoza). Matt Flegel (bas i vokal) i Mike Wallace (bubanj) gledali su kako im se prijašnji bend, Women, raspada.