Vijest o novom albumu Libertinesa, benda koji je, oprostite na guranju sebe u prvi plan, bio iznimno popularan u mojoj generaciji, nije dočekan s tolikim oduševljenjem. Razloga je više, krenimo redom.
Health – Death Magic
Zagrebačka publika rado će se sjetiti Health-ovih nastupa 2009. (Teatar &TD) i u KSET-u godina dana poslije (nakon kojeg je publika bila toliko znojna da je izgledala kao da se odjevena bacila u more). Sirovost noisea i industriala, gotovo pa plemenska ritmičnost koja zove na ples, melodičnost synthpopa i nevjerojatna mladenačka energija su samo neke od komponenti koje ovaj bend čine onime što jesu.
Razni izvođači – English As a Second Language
Fotografija na prednjoj strani sugerira intimnost: uzglavlje kreveta, razbacana odjeća i plahte pripadaju svijetu intime. Kuriozitet je karta grada koja iskače u cijeloj kompoziciji. Karta pak sugerira mobilnost, potrebu za kretanjem, istraživanjem nepoznatih teritorija.
Wavves x Cloud Nothings – No Life for Me
Obožavatelji suvremenog indie/pop punk zvuka vjerojatno su s oduševljenjem primili vijest o suradnji Nathana Williamsa i Dylana Baldija, poznatijih kao ključne figure i glavni kreativni motori koji stoje iza projekta Wavves i benda Cloud Nothings.
Ti – Život u dvoje
Već dvije godine je grupa Ti jedan od najvećih miljenika publike u regiji. Pokreće je Ilija Duni nakon razilaženja grupe Petrol (koja će pak u kolektivnom pamćenju ostati u dobrom sjećanju jer su zajedno uz Repetitor bili prvoborci nove regionalne scene), za električnim bubnjem mu se pridružuje Trajče Nikolovski i jedan EP, dva albuma i mnogo predivnih koncerata kasnije, Ti i dalje ne prestaju oduševljavati svojim psihodeličnim i snovitim pop kompozicijama.
Moskau – Red EP
Janusovski Ivan Grobenski poprilično je zanimljiv lik. S jedne strane idejni je vođa i svira u dijabetičnom gitarističkom pop sastavu Lolita, s druge strane obnaša slične funkcije u prljavom, industrijskom bluz sastavu Moskau.
Modest Mouse – Strangers to Ourselves
Osam godina diskografske pauze, to jest šest ako ćemo računati EP izdanja, mnogo je vremena čak i ako je riječ o bendu s iznimno bogatom diskografskom povijesti koji izdaje materijale nešto više od dvadeset godina.
The Growlers – Chinese Fountain
The Growlers su kroz proteklih osam-devet godina nametnuli kao jedan od zanimljivijih psihodeličnih surf bendova zbog njegovanja lo-fi garažne estetike i melankoličnog, heroinskog vokala Brooksa Nielsena.
Eagulls – Eagulls
Nije pretjerana izjava ako kažemo kako otočki rokenrol trenutačno aparati održavaju na životu. Da, postoje trzaji života u vidu bendova poput Horrorsa (a to samo ako rokenrol shvaćamo u najširem mogućem smislu) ili mlađih nada poput The Wytches, ali je generalno stanje kritično.
Iceage – Plowing Into the Field of Love
Momci iz Iceagea izlaze iz puberteta. Kraj jedne ere se kod njih manifestirao na dva načina. Kroz vizualni identitet i novi glazbeni senzibilitet. Više ne liče na maloljetne delinkvente koji se furaju na huligansku modu i briju na nihilizam nakon što su pročitali tri Nietzscheova citata. I to im je prva dva albuma pristajalo.
Diarrhea Planet – Aliens in the Outfield EP
Diarrhea Planet je, pročitao sam negdje u bespućima interneta, ili najbolje ili najgore ime za bend, ovisno o zrelosti. Bilo kako bilo, nekima je upao u slušni kanal 2011. (iako im je EP “Aloha” već prikupio mali broj sljedbenika već 2009.) svojim debitantskim albumom “Loose Jewels” na kojem smo naišli na zanimljivu kombinaciju pitkog punka, gitarističkih bravura, grubih vokala i briljantnih refrena.
Artan Lili – Artan Lili
Artan Lili debitirao je koncem 2012. pjesmom “Džoni” (koja je misteriozno izostavljena s albuma). Nevjerojatno kul (kasnije je dobila i nevjerojatno kul spot) pjesmom sa snažnim grooveom, dobrom produkcijom minimalističkog bubnjanja, odličnim zvukom gitare i fenomenalnim tekstom koji je lako klizio jezikom.