Yuck, londonski indie rock kolektiv nas je svojim debitantskim self-titled izdanjem iz 2011. oduševio do te mjere da smo već pokopanu britansku rokenrol scenu, opustošenu plagiranjem, neinventivnošću i očajno nemuštim recikliranjem raspalih glazbenih tendencija ponovno odlučili prigrliti i dati joj još pokoju šansu.
Arcade Fire – Reflektor
Svi koji su proteklih tjedana ostali očarani singlicom “Reflektor”, a kasnije i nešto manje zaraznom (ali ipak teško odoljivom) pjesmom “Afterlife”, mogli bi ostati zbunjeni cjelinom koju dvije skladbe predstavljaju. Dvostruki album koji je zamalo mogao stati i na jedan CD najambiocioznija je dosadašnja postaja grupe, u to nema sumnje.
Arcade Fire: Glad za novim
Putanja od kultne ‘indie’ pojave do statusa internacionalne atrakcije katkad se, uz malo sreće i mnogo dara, prevali u jednome dahu. Nema boljeg primjera od kanadskog kolektiva Arcade Fire koji je prvijencem Funeral sredinom prošlog desetljeća najprije hipnotizirao kritiku, potom underground publiku, a onda ostatak svijeta.
Van Morrison – Moondance Box
Prije pet godina Van Morrison je u suradnji s izdavačkom kućom Polydor započeo reizdavanje svojeg back kataloga, no nakon prvih nekoliko izdanja stvar je zapela – vjerojatno je eksplozivna, nekomunikativna narav irskog barda zaustavila čitav proces. No dva epohalna rana solo albuma iz njegove diskografije posjeduje kompanija Warner.
Arctic Monkeys – AM
Od klasičnog smušenog britpop izgleda do kokotice i kožnjaka, od Sheffielda, preko oceana do Joshua Tree i Los Angelesa, od instant indie klasika do stadionskih ambicija i otvaranja Olimpijskih igara, Arctic Monkeys preobrazili su se u jedan od najvećih bendova unazad petnaest, dvadeset godina. Sredinom prošlog desetljeća, krajem 2005, plesnim podijima diljem Europe vrtila se “I Bet You Look Good on the Dancefloor”.
Mazzy Star – Seasons of Your Day
“Fade Into You” od Mazzy Star je uz “Misguided Angel” Cowboy Junkiesa vjerojatno jedna od najdepresivnijih pjesama čije preslušavanje na repeatu vrlo vjerojatno može rezultirati potištenosti tolikih razmjera da se pokrijete dekicom do nosa i danima ne ustanete iz kreveta.
Manic Street Preachers – Rewind The Film
Od svih legendarnih bendova te Britpop ere devedesetih, Manic Street Preachersi su možda i najbolje izdržali “test vremena” i turbulentne godine koje obilježe svaki kolektiv. Kroz konstantne promjene, igre s aranžmanima i žanrovska lutanja, svaki novi album ovih velških majstora kao da je u neku ruku djelo različitih bendova.
Willis Earl Beal – Nobody Knows
Zanimljiva životna, a i profesionalna priča isplela se oko imena Willis Earl Beal. Miljenik kritike i male ali odane publike, i po svemu posebna osobnost, tamnoputi Beal rođen je u Chicagu, a u dvadesetim godinama odlazi u vojsku u Missouri, odakle biva otpušten zbog zdravstvenih problema.
Tony Joe White – Hoodoo
Tony Joe White danas je čovjek u lijepim godinama; ne tako davno ugazio je u osmo desetljeće života. Jednog dana, kada svi računi budu bili podmireni, vjerojatno će ga se, sasvim nepravedno, u prvom redu pamtiti kao lika koji je koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća albumom “Black and White” – točnije, hitom “Polk Salad Annie”- utemeljio žanr koji od tada nosi ime “swamp rock”.
Predstavljen Jazz.hr/proljeće program
Na danas održanoj konferenciji za novinare, Davor Hrvoj i Dubravko Majnarić predstavili su program Jazz.hr festivala koji će se održati od 9. do 11. travnja u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.
