Bruklinški kvartet teksaških korijena Parquet Courts jedna je od rijetkih doista interesantnih pojava u moru dosade koje je poznato pod imenom “suvremeni indie-rock”. Tome je tako, u stvari, već neko vrijeme, još od kada su se 2011. pojavili na sceni s debitantskom kazetom “American Specialties” na kojoj su svirali nešto što je kritičar Fred Thomas svojevremeno opisao kao “Americana punk”.
Rock recenzije
Savages – Adore Life
Oko Savages se od samih početaka dizao hype. Nije u pitanju bio samo “Silence Yourself”, debitantski album koji je s razlogom pobrao laude i dosta često titulu najboljeg debitantskog albuma godine, meni osobno u top deset debitantskih albuma u zadnjih deset-petnaest godina. U pitanju je bio i stav benda.
Fuzz – II
Neobično je kad Ty Segall ne izbaci barem dva glazbena izdanja unutar godinu dana. Početkom 2015. izbacio je meki, blago psihodelični EP, “Mr. Face” pa nije bilo preveliko iznenađenje kad se pročulo da će Fuzz, žestoki psihodelični garažni rock sastav koji su osnovali gitarist Charlie Mootheart i Ty (na basu je ovaj put Chad Ubovich iz Meatbodiesa) izbaciti drugi album.
Wavves – V
Nathan Williams koji stoji iza imena Wavves već je ranije ove godine objavio album u suradnji s još jednim pretendentom na tron suvremenog indie rocka, Dylanom Baldijem iz Cloud Nothings. “No Life for Me” bila je nesavršena, pomalo kontradiktorna cjelina koja je imala četiri-pet briljantnih kompozicija koje su cijelu ploču spasile da ne bude osrednja.
Billy Gibbons – Perfectamundo
Billy Gibbons svoj je osobni djelić popularnoglazbene slave stekao, dakako, kao gitarist i pjevač legendarnog američkog rock benda ZZ Top. Podsjetimo se – ZZ Top prije tri su godine objavili album “La Futura” koji je od strane glazbene kritike dočekan, u pozitivnom značenju riječi, prilično blago.
James McMurtry – Complicated Game
Još od 1989. godine, kada se, uz pomoć Johna Mellencampa, debitantskim albumom “Too Long in the Wasteland” predstavio američkoj roots-rock sceni, teksaški kantautor James McMurtry njezin je uvjerljivo najpismeniji protagonist. Ili najliterarniji, ako je potrebno izraziti se preciznije.
Partibrejkers – Sirotinjsko carstvo
Kada nazivi albuma odjednom počnu biti loše igre riječima koje više priliče glazbenim abominacijama poput Dubioze Kolektiva možda je vrijeme da se gitare stave u futrolu, a mikrofon iskopča. Partibrejkersima je uvijek išlo nekoliko stvari, skladanje dobrih blues rock kompozicija i pisanje parolaških stihova s uličnjačkim predznakom.
Joanna Newsom – Divers
Jedan je novinar pjevačicu, skladateljicu, harfisticu i povremenu glumicu Joannu Newsom opisao sintagmom “superzvijezda nezavisnog rocka” – no to je površna i djelomično precizna oznaka.
Viet Cong – Viet Cong
Čini se da odlični post-punk sastavi uvijek imaju politički sumnjiva imena, Joy Division, Gang of Four, a danas je tu i kanadski Viet Cong iz Calgaryja, bend koji je nedavno svirao u Zagrebu (Močvara krajem kolovoza). Matt Flegel (bas i vokal) i Mike Wallace (bubanj) gledali su kako im se prijašnji bend, Women, raspada.
Neil Young – The Monsanto Years
Pojednostavimo li njegovu životnu i profesionalnu priču, Neil Young je reputaciju izgradio na neobičnom i nadopunjavajućem suodnosu dvije različite estetike: introvertne akustike i ekstrovertnog hard rocka. Taj kontrapunkt proizveo je neke od najemotivnijih ploča u povijesti popularne glazbe.
