U posljednjih desetak godina Van Morrison kao da funkcionira na autopilotu: inovator koji je karijeru izgradio majstorski sintetizirajući energiju rhythm and bluesa, mistiku keltskog folka, sentimentalnost countryja, jazz improvizaciju i senzualnost bluesa, postao je majstor rutine: niz ukusno aranžiranih i predvidljivih stilskih vježbi na razmeđi swinga i bluesa umanjilo je njegovu kritičarsku reputaciju, ali i očekivanja publike.
Rock recenzije
Modest Mouse – Strangers to Ourselves
Osam godina diskografske pauze, to jest šest ako ćemo računati EP izdanja, mnogo je vremena čak i ako je riječ o bendu s iznimno bogatom diskografskom povijesti koji izdaje materijale nešto više od dvadeset godina.
King Crimson – Live at the Orpheum (The Elements Tour 2014)
Mnogo puta je Robert Fripp najavljivao svoj odlazak iz svijeta glazbe, no uvijek je pronalazio dodatne motive za nove projekte i to redovito u idejama koje bi većina glazbenika njegovog kalibra smatrala pomalo potrošenima. Nakon živih nastupa od prije nekoliko godina mnogi su smatrali da je “King Crimson” projekt iskoristio sve svoje potencijale u glazbenom, konceptualnom ali i sviračkom smislu.
Bob Dylan – Shadows In the Night
Ne tako davno Dylan je u nekom intervjuu rekao, sugerirajući na taj način da sve teže pronalazi dovoljno motivacije za izbacivanje novih stvari, kako bi najradije snimio album obrada Charleyja Pattona kada bi to imalo nekakvog smisla.
David Bowie – Nothing Has Changed
Za Bowieja (i njegovu diskografsku kuću) opet je vrijeme svođenja računa: premda je njegova duga, bogata i razgranata karijera nebrojeno puta dosad doživjela “sažimanje”, odnosno manje ili više uspjele pokušaje izvlačenja njezinih najbitnijih dijelova, danas je pred nama nova kompilacija (da se poslužimo otrcanom frazom) “najvećeg kameleona rocka.”
The Growlers – Chinese Fountain
The Growlers su kroz proteklih osam-devet godina nametnuli kao jedan od zanimljivijih psihodeličnih surf bendova zbog njegovanja lo-fi garažne estetike i melankoličnog, heroinskog vokala Brooksa Nielsena.
Jackson Browne – Standing In The Breach
Browne je 9. listopada 2014 napunio 66 godina, no umjesto povlačenja u zasluženu mirovinu rođendan je odlučio proslaviti radno – novim studijskim albumom Standing In The Breach. Prvim u šest godina koliko je prošlo od prethodnika Time the Conqueror.
Xaxaxa – Sami Maži i Ženi
U posljednjih je nekoliko godina makedonski punk-rock kolektiv Xaxaxa prešao itekako dug put, i pritom ne mislim isključivo na njegove članove pri dvojnoj registraciji kod starije sestre, jednako tako odličnih Bernays Propagande s kojom redovito na turneji proputuju pola (Zabranete) planete; već su kao samostalni kolektiv izašli iz mnogih mentalnih ladica koji su ih često – i dakako neopravdano – titulirali kao tek nešto više od usputne razonode.
Eagulls – Eagulls
Nije pretjerana izjava ako kažemo kako otočki rokenrol trenutačno aparati održavaju na životu. Da, postoje trzaji života u vidu bendova poput Horrorsa (a to samo ako rokenrol shvaćamo u najširem mogućem smislu) ili mlađih nada poput The Wytches, ali je generalno stanje kritično.
Tom Petty & the Heartbreakers – Hypnotic Eye
Bio sam blago šokiran nakon što sam nekoliko puta preslušao posljednji album starog Toma Pettyja koji se zove “Hypnotic Eye”. Ne toliko solidnom kvalitetom pjesama koje se na njemu nalaze – bilo bi, na kraju krajeva, prilično glupo očekivati išta manje od čovjeka koji je u svojoj karijeri napisao neke od najboljih američkih pjesama u posljednjih četrdesetak godina – koliko Pettyjevom sposobnošću da danas s lakoćom zvuči ovako smisleno, konkretno, pametno i nepretenciozno i … jedinstveno, nažalost.
