Obožavatelji suvremenog indie/pop punk zvuka vjerojatno su s oduševljenjem primili vijest o suradnji Nathana Williamsa i Dylana Baldija, poznatijih kao ključne figure i glavni kreativni motori koji stoje iza projekta Wavves i benda Cloud Nothings.
Rock recenzije
Algiers – Algiers
Nekako je simptomatično da je Algiers, trojac iz Atlante, odlučio svoj prvi punopravni album izbaciti u jeku rasnih tenzija koje potresaju Sjedinjene države. Uz kulminaciju događaja pokoljem u Charlestonu, njihov pseudoaktivistički pristup dobiva jednu potpuno novu dimenziju, strukturalno i aranžmanski jasno predodređenu da posluži kao kanal preko kojeg mogu široj masi prenijeti poruku ogorčenosti i bijesa zbog sistemske represije nad dijelom afroameričkog stanovništva.
Ti – Život u dvoje
Već dvije godine je grupa Ti jedan od najvećih miljenika publike u regiji. Pokreće je Ilija Duni nakon razilaženja grupe Petrol (koja će pak u kolektivnom pamćenju ostati u dobrom sjećanju jer su zajedno uz Repetitor bili prvoborci nove regionalne scene), za električnim bubnjem mu se pridružuje Trajče Nikolovski i jedan EP, dva albuma i mnogo predivnih koncerata kasnije, Ti i dalje ne prestaju oduševljavati svojim psihodeličnim i snovitim pop kompozicijama.
Moskau – Red EP
Janusovski Ivan Grobenski poprilično je zanimljiv lik. S jedne strane idejni je vođa i svira u dijabetičnom gitarističkom pop sastavu Lolita, s druge strane obnaša slične funkcije u prljavom, industrijskom bluz sastavu Moskau.
Calexico – Edge Of The Sun
“Uvijek nastojimo naglasiti i one note koje izostavimo, a ne samo one koje odsviramo. Naime, te izostavljene note kreiraju prostor, i one su jednako važne kao i ono što se formalno čuje”. Tako autorsku i izvođačku strategiju Calexica opisuje njihov bubnjar, perkusionist i multiinstrumentalist Joe Convertino, govoreći o njihovu novom albumu Edge of The Sun.
Van Morrison – Duets: Re-Working The Catalogue
U posljednjih desetak godina Van Morrison kao da funkcionira na autopilotu: inovator koji je karijeru izgradio majstorski sintetizirajući energiju rhythm and bluesa, mistiku keltskog folka, sentimentalnost countryja, jazz improvizaciju i senzualnost bluesa, postao je majstor rutine: niz ukusno aranžiranih i predvidljivih stilskih vježbi na razmeđi swinga i bluesa umanjilo je njegovu kritičarsku reputaciju, ali i očekivanja publike.
Modest Mouse – Strangers to Ourselves
Osam godina diskografske pauze, to jest šest ako ćemo računati EP izdanja, mnogo je vremena čak i ako je riječ o bendu s iznimno bogatom diskografskom povijesti koji izdaje materijale nešto više od dvadeset godina.
King Crimson – Live at the Orpheum (The Elements Tour 2014)
Mnogo puta je Robert Fripp najavljivao svoj odlazak iz svijeta glazbe, no uvijek je pronalazio dodatne motive za nove projekte i to redovito u idejama koje bi većina glazbenika njegovog kalibra smatrala pomalo potrošenima. Nakon živih nastupa od prije nekoliko godina mnogi su smatrali da je “King Crimson” projekt iskoristio sve svoje potencijale u glazbenom, konceptualnom ali i sviračkom smislu.
Bob Dylan – Shadows In the Night
Ne tako davno Dylan je u nekom intervjuu rekao, sugerirajući na taj način da sve teže pronalazi dovoljno motivacije za izbacivanje novih stvari, kako bi najradije snimio album obrada Charleyja Pattona kada bi to imalo nekakvog smisla.
David Bowie – Nothing Has Changed
Za Bowieja (i njegovu diskografsku kuću) opet je vrijeme svođenja računa: premda je njegova duga, bogata i razgranata karijera nebrojeno puta dosad doživjela “sažimanje”, odnosno manje ili više uspjele pokušaje izvlačenja njezinih najbitnijih dijelova, danas je pred nama nova kompilacija (da se poslužimo otrcanom frazom) “najvećeg kameleona rocka.”
