U nekom intervjuu iz prve polovine sedamdesetih čiju je snimku moguće pogledati na Youtubeu Lester Bangs govori o tome kako je, već tada, sasvim izgledno da će sedamdesete ostati upamćene kao uvjerljivo najdosadnije, najmanje dinamično desetljeće u povijesti popularne glazbe.
Rock recenzije
Counting Crows – Somewhere Under Wonderland
U vrijeme prva dva albuma Counting Crows su zvučali poput osuvremenjene fuzije ranog Vana Morrisona, The Banda, R.E.M.-a, Rolling Stonesa i grupe Pearl Jam.
Mogwai – Music Industry 3. Fitness Industry 1.
Kada pričamo o škotskim post-rock divovima iz Mogwaija i njihove aktivne diskografske 2014., teškog srca moram konstatirati kako mi je “Teenage Exorcist”, prvi singl s najnovijeg im EP-a, “Music Industry 3. Fitness Industry 1.”, praktički kvalitetom nadmašio cijeli album “Rave Tapes” s početka godine.
Artan Lili – Artan Lili
Artan Lili debitirao je koncem 2012. pjesmom “Džoni” (koja je misteriozno izostavljena s albuma). Nevjerojatno kul (kasnije je dobila i nevjerojatno kul spot) pjesmom sa snažnim grooveom, dobrom produkcijom minimalističkog bubnjanja, odličnim zvukom gitare i fenomenalnim tekstom koji je lako klizio jezikom.
Pink Floyd – The Endless River
O londonskom kvartetu koji je krajem šezdesetih prekrojio sliku popularne kulture najslikovitije govori događaj otprije nekoliko godina. Naime 2010. u sudskom okršaju s vlastitom diskografskom kućom EMI, članovi Pink Floyda uspjeli su ishoditi zabranu digitalne prodaje svoje glazbe u formi pojedinačnih pjesama. Razlog?
Benjamin Booker – Benjamin Booker
Debitantski album ovog dvadesetpetogodišnjeg afroamerikanca porijeklom s Floride (Tampa Bay), koji je svirački zanat izučio u New Orleansu, podigao je dosta prašine, barem u onim krugovima koji još uvijek pokazuju određeni interes za tradicionalnije orijentirani dio suvremene američke glazbene produkcije.
Thom Yorke – Tomorrow’s Modern Boxes
Premda je ime Thoma Yorkea sinonim za Radiohead, vlastito je ime stavio na samo jedan album, Eraser iz 2006., koji je dočekan jednoglasnom podrškom kritike i publike.
Puss N Boots – No Fools, No Fun
Norah Jones već je svirala čistokrvne country stvari s njujorškom ekipom, i to prilično uspješno, zajedno s Richardom Julianom u kvintetu The Little Willies s kojima je objavila solidan istoimeni album 2006. godine. Puss N Boots njezin je drugi rekreativni bend, približno slične žanrovske orijentacije.
Melanie De Biasio – No Deal
Kad su je u intervjuu za jednu nizozemsku radio postaju upitali za utjecaje, Melanie De Biasio rekla je kako je njena glazba nadahnuta raznolikim izvođačima s područja jazza, soula i rocka. Svi su mahom iz šezdesetih i sedamdesetih: Nina Simone, Curtis Mayfield, Jimi Hendrix i Yusef Lateef samo su neka od njih.
The Men – Tomorrow’s Hits
The Men su još uvijek relativno mlad bend, okupili su se i počeli svirati 2008. u Brooklynu, i u tom su kratkom roku uspjeli napraviti dosta toga, jako ozbiljne stvari na koje bi, ako već niste, svakako valjalo obratiti pozornost. Nije baš da su poput onih klinaca koji preskaču razrede, ali barem se može reći da sve ispite polažu u roku.
