“Steve Earle? Pokušate li pročitati nešto o njegovu životu i potom suhe biografske činjenice koje ste pritom iskopali posložite na stol, vrlo je vjerojatno da će vas osupnuti niz autodestruktivnih, zastrašujućih epizoda kojima je bio popločen put jednog od ključnih country-rock trubadura svoje generacije.
Objaviti live album poprilično je ambiciozna stvar. Moskau možda postoji već šest godina, ali tek su se prošle godine počeli profilirati u ovo što jesu danas: glazbeno-performativni kolektiv koji zapravo više naginje karnevalu i čiji su zloslutni, bučni i odlično osmišljeni nastupi zaista impresivni. Iza sebe imaju četiri izdanja, četiri EP-a i dva LP-a; svakim izdanjem sve su ambiciozniji, sve ozbiljniji sastav.
Kada sam u proljeće 2014. odlučio posjetiti Barcelonu, još jednom sam predočio svoju opsesiju unutar koje putovanja redovito prekrojavam prema lokalnoj koncertnoj ponudi. Ako je pak na tom polju izrazito sušno razdoblje, onda se zadovoljim posjetama lokalnim stadionima; tek toliko da zadovoljim i svoju drugu životnu strast.
Kako uvijek, pa i u poznim danima karijere zadržati vitalnost i energiju? Jedan od mogućih – i to vrlo uvjerljivih odgovora – daje i novi album zaslužne dame svjetskog gospel-soula, Mavis Staples. “Livin’ On A High Note” školski je primjer ‘susreta na vrhu’ u kojemu sudjeluje vlasnica jednog od najsugestivnijih vokala u žanru i nekoliko renomiranih autorskih imena drugačijeg stilskog predznaka.
Ne sjećam se točno koje je to godine bilo, ali sjećam se da je svirka bila u Spunku. Punčke i Žen su nastupale i moram priznati da su mi, zanemarimo li šlampavost i tremu, Punčke ostale u zaista dobrom sjećanju; imao sam osjećaj da će bend definitivno nešto od sebe napraviti.
Zachary Cole Smith ili jednostavno Cole, kreativni motor iza benda DIIV, poprilično je antipatična ličnost. Od vizualnog identiteta (epitet hipsterskog nikako nije dovoljan), pompoznih izjava u intervjuima (konstantno isticanje kako je umjetnik, kako prezire turneje i izjava kako će DIIV…
Prošlo je pola desetljeća otkako je teksaški post-rock sastav Explosions in the Sky (koji sebe zapravo smatra samo rock sastavom) objavio nešto što nije soundtrack. Prijašnji album, “Take Care, Take Care, Take Care”, bio je njihov najmanje inventivan uradak.
Jeziva je pomisao kako se Massive Attacku bliži trideseta godišnjica glazbenog djelovanja. Kasne osamdesete, Manchester je u svom zenitu, Britpop tek što nije obuzeo Otok kao svojevrsni odgovor na američki grunge i alt-rock, a negdje na jugozapadu Engleske, točnije u Bristolu, skupina DJ-a znana kao the Wild Bunch radi na nečemu što nema veze ni s čim od maloprije spomenutog.
Čak 8 novih imena upotpunjuje program ovogodišnjeg festivala SuperUho (01. – 03.08.2016.), a ta imena teško da mogu biti glazbeno raznolikija budući da pokrivaju fantastično širok spektar glazbenih stilova u rasponu od hip hopa preko free jazza do underground rocka i elektronike.
Tri godine je previše diskografske pauze za mladi bend čiji je prvi EP (i jedini objavljeni materijal) pokupio same pohvale i čiji u live nastupi bili predmeti lauda. Baden-Baden, bend koji je manje ili više bio nasljednik zagrebačkih underground prvoboraca sredine prošlog desetljeća (barem po pitanju kulerstva, ako ne zbog glazbenog izričaja), Heroine, bili su glavni piromani zagrebačke nove scene.
