Ako je išta revolucionarno na četvrtom albumu petorke iz Leedsa onda je to selekcija pjesma. Bilo ih je 20 i onda su u bendu odlučili da si svaki kupac preko interneta slušanjem isječaka od minutu može izabrati 10 pjesama i tako za cijenu od 7,5 funti kreirati vlastiti novi album Kaiser Chiefsa. Prilično zbunjujuće. Ipak, uspjeli su se među sobom dogovoriti kojih 12 pjesama (i 13. dosad neobjavljenu), će na kraju utisnuti na CD i kako prozvati novo djelo. No poslije ovog eksperimenta nekako je besmisleno slušati nove pjesme i o njima razmišljati kao cjelini, albumu, konceptu s glavom i repom. Prije kao o hrpi pjesama koje bi rado bile singlovi. A nemaju taj potencijal, ili barem većina nema.
Rock recenzije
Chris Rea – Santo Spirito Blues
U Boćarskom domu u Zagrebu 16. će veljače 2012. nastupiti Chris Rea, pop-rock glazbenik poznat po specifičnom, promuklom glasu i slide pristupu sviranju gitare. Koncert koji će biti održan dan nakon budimpeštanskog i dan prije bečkog, mali je korak za ovog slavnog britanskog pjevača, gitarista, klavirista, skladatelja i tekstopisaca, a velik za hrvatske ljubitelje njegove glazbe.
The Lonely Island – Turtleneck & Chain
Saturday Night Live je u svojih više od 35 godina postojanja, u svojim urnebesnim skečevima bio podjednako vezan uz političku parodiju, kao i za onu glazbene naravi, sjetimo se samo Blues Brothersa i Wayneovog svijeta, velikih glazbenih komedija nastalih na osnovu likova i gegova u kultnoj NBC-ovoj televizijskoj kasnonoćnoj emisiji. Akiva “Kiv” Schaffer, Jorma “Jorm” Taccone i Andrew “Andy” Samberg tri su komičara s glazbenim talentom i nova generacija zabavljača u SNL-u.
Luciano – Rub A Dub Market
Odrastao u jamajčanskoj obitelji odanoj Bogu i glazbi, Luciano kao sedmo od devetero djece nije pao daleko od stabla. On kroz svoj kristalno čisti reggae propagira duhovnost, mir, moralnu ispravnost i ljubav. I kao u izvanrednoj naslovnoj pjesmi, ne libi se prozvati svoje sunarodnjake koji bez srca, ali s željom za bogaćenjem ostatku svijeta pokušaju prodati iskrivljenu sliku reggaea, glazbenike s otoka koji ne poštuju vlastite korijene.
U Luciana nema psovke, ni bilo kave druge profanosti, on hoda davno utabanom marleyovskom stazom ispravnosti i dostojanstva.
Kate Bush – Director’s Cut
Kate Bush zna što su životni prioriteti; nakon Red Shoes 1993. zbog majčinstva i drugih osobnih razloga napravila je diskografsku pauzu od čak 12 godina do novog albuma.
A kad se taj dvostruki CD Aerial pojavio pokazalo se da se isplatilo čekati, bio je na prvu tako neobičan, ezoteričan, s dosta jazz utjecaja udaljen od nekadašnjeg inovativnog popa, prigušen, topao, intiman, komoran… i božanstven.
Lenny Kravitz – Black And White America
U vrijeme kad je pokušao potpisati svoj prvi diskografski ugovor Kravitzu su agenti govorili da je njegova glazba ili premalo “crna” ili premalo “bijela”. Na kraju je odlučio snimiti album o vlastitom trošku da bi se uskoro diskografske kuće trgale da izdaju njegov “Let Love Rule”, spoj funka i rocka s retro štihom glazbe šezdesetih.
Ry Cooder
Vremena su teška – a teška vremena, kako kaže Ry Cooder, „zahtijevaju potpuno novu vrstu protestne pjesme”. Doduše, na albumu Pull Up Some Dust And Sit Down ima protestnih pjesama koliko hoćete, no one su uglavnom smještene u kontekst glazbe kakvu je legendarni gitarist, pjevač, autor i svojevrsni muzikolog, bolje i maštovitije istraživao tijekom prve polovine sedamdesetih.
Red Hot Chili Peppers
Pitanje je u ovakvim situacijama uvijek isto: mogu li Red Hot Chili Peppersi biti isti bend bez glavnog “arhitekta” njihovog zvuka, jednog od najinovativnijih gitarista u posljednjih dvadesetak godina Johna Frusciantea. Prije negoli je došao, RHCP su bili tek prosječni funk-metal klinci puni energije, s njegovim dolaskom najavili su kreativni potencijal i dohvatili komercijalno zvjezdane trenutke (Blood, Sugar, Sex, Magik 1991.).
Superheavy – Superheavy
Teško je pronaći prikladnije riječi za Superheavy od parafraze stare poslovice “puno babica, kilavo dijete”. Naime, puno zvijezda na jednom mjestu, kilavi album. Iza prijetećeg i opasnog imena potrošenog uludo, kriju se jedan od najvećih ikona rocka Mick Jagger, ikona…
Yuck
Prelistati stranice glazbenih novina s početka godine o novim bendovima na koje treba obratiti pažnju i čuti prvih 30 sekundi uvodne „Get Away”, tamo negdje do pola prvog prekrasnog i čistog sola s bukom u pozadini, bilo je dovoljno da se zaključi kako je zrelo vrijeme za revival indie glazbe s prelaska osamdesetih u devedesete godine. Yuck su londonski kvintet čiji članovi su još u ranim dvadesetim godinama i imaju dovoljno osebujnu pojavnost s obzirom da pjevač/ritam gitarist Daniel Blumberg izgleda kao viša verzija mladog Dylana, da je basistica Mariko Doi Japanka, a bubnjar nosi afro frizuru na krupnom tijelu što ga čini sličnim ?uestloveu, bubnjaru The Roots, samo što je Yuckov čovjek od palica bijelac.
